OGLEDI O HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI LATINSKOG IZRAZA Vladimir Vratović

Vladimir Vratović
Vladimir Vratović, Ogledi

POGOVOR

uz knjigu

Vladimir Vratović: Ogledi o hrvatskoj književnosti latinskoga izraza

 

Izbor članaka u ovoj knjizi sveučilišnog profesora u miru Vladimira Vratovića predstavlja njegov kontinuirani rad i interes u području hrvatskoga latinizma ili bolje rečeno stvaralaštva hrvatskih autora na latinskom jeziku, bilo da im je tematika klasična grčko-rimska, bilo hrvatska i europska njihovoga doba, od 15. do 21. stoljeća. Članci su nastali i objavljeni u vremenu od 1965. pa do 2005. godine.

Kako je prof. Vratović većinu svojih članaka nastalih do 1980. sabrao u knjizi Hrvatski latinizam i rimska književnost (studije, članci, ocjene), NZMH, Zagreb, 1989. i sam napravio raspored građe, to mi je upozoriti kako je ovaj izbor članaka zamišljen i kako sam ga kao urednik rasporedio uz pristanak samoga profesora. U spomenutoj knjizi građa, koja obuhvaća članke nastale između 1960. i 1980., razvrstana je u četiri cjeline. U prvom dijelu govori „o temama i piscima hrvatskog latinizma“, u drugom su obuhvaćene književnosti: „hrvatska latinistička i rimska“ promotrene usporedno, te „djelomice hrvatski latinizam u odnosu na književnost narodnog izraza i na neolatinizam svjetski“. Treći dio obrađuje teme „o rimskoj književnosti“, dok četvrti dio ima „dva članka o humanističkom obrazovanju i klasičnoj gimnaziji“.

Izbor koji imamo u rukama, zamišljen je, što je vidljivo iz naslova, kao izbor studija, članaka i ogleda uglavnom o temama i piscima hrvatskoga latinizma, osvrtima o razdobljima hrvatske književnosti na latinskom jeziku i temama hrvatskih autora, učenju latinskoga i grčkoga u srednjim školama, o istaknutom profesoru u hrvatskom gimnazijskom sustavu, prof. Bručiću, interesu za latinski jezik u svjetskoj i našoj suvremenosti, te nekim pravopisnim pitanjima, vezano uz korištenje latinskih fraza u hrvatskom kontekstu, kao i pisanju nekih internacionalizama u hrvatskom jeziku (Europa/Evropa).

Građa je razdijeljena u dva dijela, a potom svaki dio u dva odjeljka koje sam označio velikim slovima abecede.

Prvi dio obuhvaća devet članaka, od čega odjeljak A šest članaka, a odjeljak B tri članaka.

Drugi dio obuhvaća šest članaka, od čega odjeljak A tri članka, kao i odjeljak B.

Članku Europa ili Evropa? (Jezik, br. 1, 1983.) autor je pridodao nekoliko tekstova drugih autora koji su nastali povodom njegova članka kao reakcija, bilo potvrdna, bilo niječna. To su članci Ratimira Kalmete, Mile Mamića i Milana Popovića, članak u beogradskoj Politici potpisan inicijalima B. R., te kratka urednička napomena u Vjesniku J. P. (=Josipa Pavičića) u rubrici Kiosk časopisa u kojoj predstavlja časopis Jezik, br. 4, 1984. „u kojemu Milenko Popović replicira Vladimiru Vratoviću“ na članak „Europa ili Europa“, te prenosi članak u cjelini.

Članci su izvorno preneseni iz časopisa i novina kad su prvi put objavljeni s korektorskim ispravcima samoga autora. U nekim sam slučajevima preglednosti radi naslove djela u tekstu označio kurzivom, kao što je učinjeno i u navedenoj knjizi iz 1989., iako izvorno u časopisu nije bilo tako urađeno.

Nadam se da će ovaj izbor članaka dobro doći svima koji se interesiraju za hrvatsku književnost latinskoga izraza i da će proširiti vidike svakom čitatelju koji se prvi put susreće s tekstovima prof. Vratovića i obzore kroz koje se stere hrvatska književnost. Posebno će biti i osvještenje svima onima koji su u svom obrazovanju bili prikraćeni da upoznaju hrvatsku ukorijenjenost Hrvata i hrvatske umjetnosti uopće, a ovdje, posebno istaknuto, književnosti u europske tokove kontinuirano kroz stoljeća od kada možemo pratiti pisanu riječ hrvatskih autora.

Stoga ovu knjigu preporučujem svima od učenika starijih razreda osnovne škole, preko srednjoškolaca, studenata, profesora i građana svih zanimanja jer će u njoj naći poticaje za razmišljanja i osvješteno djelovanje hrvatskoga književnog, umjetničkog i političkog djelovanja i prožimanja unutar europskoga, a time i svjetskoga stvaralaštva. Nemamo se čega stidjeti, već ugledajući se u rad naših predaka pridonositi ljepšem i boljem svijetu na ovoj zemaljskoj vjetrometini. Takvom razumijevanju naše kulturne povijesti doprinosili su profesori klasične filologije, a među njima zauzima vidno mjesto pisanom riječju, ali i izgovorenom riječju sa sveučilišne katedre, te znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu prof. Vladimir Vratović.

I. B. B.

BILJEŠKA O PISCU

VLADIMIR VRATOVIĆ rodio se 23. svibnja 1927. u Šibeniku. Ispit zrelosti položio je na Drugoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1946. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1951. diplomirao je klasičnu filologiju i 1962. doktorirao radnjom Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Radnja je objavljena u Radu JAZU 357, Zagreb, 1971. Od 1951., kada postaje asistent za latinski jezik u Odsjeku za klasičnu filologiju, neprekidno – osim godine služenja vojnog roka (1952.) i hrvatskog lektorata u Marburgu/Lahn u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj (1961./62. – 1962./63.) – radi do 1997. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godine 1976. izabran je za redovitog profesora, a od 1977. šef je katedre za latinski jezik i rimsku književnost na istom fakultetu. Od 1987. (do 1997.) šef je Katedre za hrvatski latinizam. Godine je 1997. umirovljen.

Više puta sudjelovao je u nastavi III. stupnja književnosti (Dubrovnik, Zagreb). Gostovao je pojedinačnim predavanjima iz područja rimske književnosti i hrvatskog latinizma, kako u zemlji (Osijek, pa Ljubljana u bivšoj SFRJ), tako i u inozemstvu (Ljubljana; Bonn, Marburg-Lahn, Göttingen; Milano, Padova, Venecija, Trst; Basel, Zürich, Bern). Referate je držao i na domaćim (Dubrovnik, Osijek, te u gradovima bivše SFRJ – Ohrid, Novi Sad, Žalec, Ptuj) i na međunarodnim, osobito neolatinističkim (Leuven, Amsterdam, Dubrovnik, Bologna) znanstvenim kongresima.

Kao suradnik ili voditelj bio je uključen u nekoliko projekata Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta. Vodio je projekt Hrvatski latinizam 15. i 16. stoljeća. Bio je predsjednik Hrvatskoga društva klasičnih filologa i Saveza društava za antičke studije Jugoslavije.

Član je znanstvenih i stručnih društava i ustanova: domaćih (Hrvatsko filološko društvo, Hrvatsko društvo klasičnih filologa, Matica hrvatska, član hrvatskog PEN-kluba) i međunarodnih (Academia Latinitati fovendae, Rim; Societas internationalis studiis Neo-Latinis fovendis, Am­sterdam).

Član je i nekoliko uredništava, npr.: Umjetnost riječi, Zagreb, Encyclopaedia moderna, Zagreb, te međunarodno uredništvo serije Library of Renaissance Humanism (čiji je glavni urednik Ph. Rollinson, Univ. of South Carolina).

U znanstvenom radu bavi se rimskom književnošću (i posebice Horacijem) i hrvatskim latinizmom (humanističko razdoblje, 18. st., u prvom redu dubrovačko, osobito s komparativnog gledišta).

Među objavljenim knjigama jesu: Hrvatski latinisti – Croatici auctores qui Latine scripserunt, sv. I-II, Zagreb, 1969. – 1970. (zajedno s V. Gortanom); Rimska književnost (u Povijest svjetske književnosti, knj. 2. kojoj je bio i urednikom, Mladost i Liber, Zagreb, 1977.); Biakova, 2007. (2. izdanje), Hrvatski latinizam i rimska književnost, Zagreb, 1989.; Croatian Latinity and the Mediterranean Constant, Zagreb-Dubrovnik, 1993.; Hrvati i latinska Europa, Zagreb, 1996.; Latinsko pjesništvo u Hrvata Dvojezična antologija, Zagreb, 1997.; Latinism and Mediterraneanism, Zagreb-Split, 1997.; The Croatian Muses in Latin – Musae Croaticae Latini sermonis – Hrvatske Muze na latinskom, Trojezična antologija latinsko-englesko-hrvatska, Zagreb, 1998.

Za knjigu Hrvatski latinisti nagrađen je 1970. nagradom Matice hrvatske i 1971. republičkom nagradom Božidar Adžija (zajedno s prof. Veljkom Gortanom). Godine 2001. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića.

Tijekom posljednjih godina objavljuje radove u zbornicima i časopisima kao i u dnevnom tisku, te se javlja živom riječi na radiju. Objavio je i nekoliko knjiga koje su izbori iz njegovih dosadašnjih radova, ali složeni u cjelinu daju nov i sintetičan pregled njegova rada. I ovaj izbor radova naslovljen Ogledi o hrvatskoj književnosti latinskoga izraza u rasponu od 1965. pa do 2006., dakle, u rasponu od punih 40 godina, daje nam pregledno neprekinutost Vratovićeva nastojanja oko recepcije hrvatskog latinizma u hrvatskoj sredini, bilo među znanstvenim i kulturnim radnicma, bilo studentima, bilo srednjoškolcima, ali i među običnim ljudima koji vole knjigu.

I. B. B.

Oglasi

Autor: biakova

Biakova's blog podržava odlično raspoloženje

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s