VISOVAČKE PRIČE
Žarko Maretić
Priče
Uvez: Meki s klapnama
Br. str: 352
Format: A5
Maloprodajna cijena: 100,00 kn (14,00 €)
VISOVAČKE PRIČE Žarko Maretić
VISOVAČKE PRIČE Žarko Maretić Priče Uvez: Meki s klapnama Br. str: 352 Format: A5
€14.00
Text preuzet sa : http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=3533:fra-arko-mareti-qvisovake-i-druge-prieq&catid=56:razna-izdanja
Knjigu kratkih priča „Visovačke i druge priče“, u izdanju Biakova, napisao je fra Žarko Maretić na 352 stranice. Većina priča se odnosi na samostan Visovac i Gospino svetište na Visovcu.
UVOD
Većina ideja za priče nastale su negdje u prirodi, na šetnji ili na moru. Problem je bio u tome što te ideje ili gotovo potpune priče nisu odmah zapisane. Od nastanka priče u pameti do njenog zapisivanja nekada je prošlo i više sedmica, a to vam je kao da uberete svježu salatu a jedete ju nakon nekoliko dana.
Pojedine priče su sastavljene od fragmenata starih priča ili povijesnih događaja koji su se stvarno dogodili ili su se vjerojatno ovako trebali dogoditi. To je slično kao kad arheolozi pronađu djeliće prastare ljudske lubanje i na temelju toga konstruiraju cijeli kostur ili od nekoliko fragmenata antikne amfore sastave cijelu amforu.
Ove priče iako opisuju uglavnom prošlost svakako imaju i svoju poruku za sadašnjost, barem za sve one koji razmišljaju kao pripovijedač.
Većina priča se odnosi na samostan i Gospino svetište na Visovcu. Bio sam tri i po godine visovački gvardijan. Ta služba, pored redovite molitve, znači voditi brigu o svemu i svačemu: od nabave svakodnevnih živežnih namirnica do rješavanja odnosa među radnicima, od organiziranja hodočašća i primanja turista do priprema susreta sa župnicima samostanskog okružja. Zatim je trebalo uređivati odnos prema Nacionalnom parku kojega smo mi središte, popravljati brodove, automobile i zgrade, čuvati kulturno blago itd. Ipak sam nalazio ponešto slobodnog vremena, osobito navečer kada sam mogao šetati po otoku i motriti divnu prirodu: stabla, vodu, nebo, kretanje sunca, mjeseca i zvijezda, slušati šum vjetova i valova, prolaziti pored i iznad grobova naših prethodnika. Mogao sam u tišini razgovarati s Bogom, svetima i pokojnima, o sadašnjosti i vječnosti, o materijalnom i duhovnom svijetu. U takvim trenucima su mi padale na pamet misli i priče koje sam odlučio napisati najviše zato da bih zadržao dio te doživljene stvarnosti na tom čarobnom otočiću.
Zatim sam primio službu župnika u maloj župi Banjevci kod Stankovaca gdje sam imao više slobodnog vremena pa sam nastavio pisati nove priče što bi mi padale na pamet. Neke od tih priča preuzimaju ulogu kakvu su imali tzv. apokrifni spisi u svetopisamskoj predaji. Apokrifi su donosili one događaje koji nisu zapisani u kanonskim knjigama sv. Pisma, a koji su se, logično razmišljajući, trebali dogoditi. Tako te priče opisuju događaje ili iznose razmišljanja kakva ne nalazimo u našim službenim teološkim ili povijesnim knjigama, a čini se logično da su se mogli i trebali tako dogoditi.
Dio ovdje opisanih događaja se stvarno dogodio, dio njih se vjerojatno dogodio ovako kako je opisano a dio se dogodio samo u mojoj mašti, osobito se to odnosi na priče o susretima s duhovnim ili mitskim bićima ili s pokojnicima. Susret s njima bio je samo u mojim mislima (a i to je neki susret!). To sam naveo u prvom licu jednine radi lakšeg pričanja i da pokažem kako su kazivatelji priča u mom djetinjstvu govorili tako kao da su sve osobno doživjeli. Ipak sam u svakoj priči htio dati neku poruku ili dokučiti neku tajnu. Postoje razna tumačenja svarnosti kao što je znanstveno i iskustveno, ali i filozofsko, mitsko i religiozno. Sve su to pokušaji razumijevanja stvarnosti i tajna koje se u njoj kriju. Nije istina samo ono što se materijalno dogodilo i što se može eksperimentalno dokazati.
U priče sam nastojao unijeti i malo ironije i humora jer su priče pored pouke uvijek imale i zabavni karakter za slušatelje i čitatelje. Pojedine priče sadržavaju i kritiku nekih ustaljenih običaja i mišljenja pa i onih teoloških ili moralnih. U njima su uneseni naravno i neki moji autobiografski elementi ili dio moga misaonog pogleda na materijalni i duhovni svijet.
Prvo sam sve priče zapisivao onako „za svoju dušu”, nisam mislio da ću ih ikada objelodaniti. Bojao sam se da bi ljudi, osobito moji fratri, krivo shvatili moja „čudna” razmišljanja ili me zbog nedovoljne književne i sadržajne vrijednosti priča ismijavali. Kad sam ove priče pokazao svom prijatelju prof. Ivanu Bekavcu Basiću, rekao mi je da bi bilo dobro izdati ih u jednoj knjizi jer imaju svoju vrijednost. Pri uređivanju ove knjige uložio je mnogo truda i vremena. Zahvaljujem mu da će ova knjiga ugledati svjetlo dana.
Ove priče posvećujem Gospi Visovačkoj i fratrima čuvarima njenog svetišta.
Fra Žarko Maretić
ŽIVOTOPIS AUTORA
Fra Žarko Maretić rođen je 10. studenoga 1944. u selu Podumci u župi Mirlović Zagora od oca Josipa Maretića i majke Stane r. Burić. Osnovnu je školu završio u Podum-cima i Unešiću od 1952. do 1960. Franjevačku gimnaziju u Sinju upisuje 1960. U međuvremenu biva u franjevačkom novicijatu na Visovcu i služi vojsku u trajanju od 18 mjeseci, te nastavlja gimnaziju i maturira 1966. Studij filozofije i teologije pohađa u Makarskoj od 1966. do 1971., a 1972. diplomira na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu 1974. položio je licencijat obranivši rad Strossmayer – Milinović (njihov zajednički rad na uniji).
Svečane zavjete položio je u Makarskoj 1970., a iste je godine i ređen za đakona. Godine 1971. zaređen je za svećenika.
Poslije ređenja za svećenika obavlja župničke, odgojiteljske i profesorske poslove u zemlji i inozemstvu. Župnik je u Velikom Brdu (1971./1972.); pomoćnik meštra novaka na Visovcu 1972.; župnik Vrpolja kod Knina 1973.; kapelan i kateheta studenata u župi Gospe Lurd-ske u Zagrebu 1973./1974.; magistar klerika, duhovnik sjemeništaraca i predavač vjeronauka na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju 1974./1975.; od 1975. do 1988. radi u pastoralu na župama Kolnske nadbiskupije. Od 1983. do 1988. župnik je i urednik župnog lista u župi Marienfeld kod Siegburga. Po povratku u domovinu gvardijan je i župnik Gospe od Zdravlja u Splitu od 1988. do 1991.; od 1991. do 1994. ravnatelj je sjemeništa u Sinju i urednik lista Žarište, te definitor Provincije. U tom vremenu predaje vjeronauk, povijest filozofije, logiku i sociologije na Franjevačkoj gimnaziji u Sinju do 1996. Uz navedene poslove od 1994. do 2001. bio je voditelj provincijskog Karitasa „Panis vitae” i duhovni asistent Franjevačkog svjetovnog reda (FSR-a). Provincijal je provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu od 2001. do 2003. U tom vremenu je i odgovorni urednik Vjesnika provincije. Godine 2003. do 2006. župnik je župe Imena Isusova na Miljevcima kod Drniša i uređuje župni list Miljevci. Od 2006. pa do 2009. gvardijan je u samostanu Gospe od Milosti na otoku Visovcu na rijeci Krki, a od 2009. župnik je župe sv. Nikole Tavelića u Banjevcima.
Uz sve pastoralne i odgojne obveze i dužnosti, uređivanje župnih listova i prevođenja s hrvatskoga na njemački i obratno raznih dopisa bavio se pomalo i znanstvenim radom. Pisao je stručne i znanstvene priloge za nekoliko časopisa i zbornika: Zbornik radova Hrvatskog žrtvoslovnog društva, Hrvatska obzorja, časopis Matice Hrvatske, ogranak u Splitu, za Monografiju o Lovreću u kojoj su prilozi sa simpozija o fra Šimunu Milinoviću, barskom nadbiskupu, za Zbornik o Visovcu i Zbronik o Miljevcma.
Objavio je knjigu Strossmayer – Milinović (njihov zajednički rad na uniji), Biakova, Zagreb, 2010. Maretićeva rasprava o Strossmave-rovu i Milinovićevu radu na uniji nastala je na podrobnom iščitavanju Milinovićevih pisama Strossmaveru koja se čuvaju u Arhivu HAZU u Zagrebu i dijelom na nekoliko Strossmaverovih pisama Milinoviću koja su sačuvana, te drugih izvora koji obrađuju tu problematiku. Rasprava je bila dostupna stručnoj javnosti na KBF-u, a sad je dostupna i široj publici. Iako je prošlo dosta vremena od nastanka rada, knjiga je i danas vrlo aktualna, a čitatelj će čitajući tu knjigu steći.bolji uvid u zbivanja na našim prostorima u drugoj polovici 19. stoljeća i prvoj desetini 20. stoljeća ne samo među kršćanima, već i među narodima na ovim prostorima.
Knjigom kratkih priča o Visovcu i njegovoj okolici fra Žarko se uključuje u niz braće franjevaca Provincije Presvetoga Otkupitelja iz proteklih vremena koji su na temelju narodnih predaja ostavili značajne zapise o mjestima koja su pastorizirali. Te priče su biseri u niski naše narodne povijesti, tradicije i svijesti o pripadanju cjelini unutar Bogom danog podneblja i prirode u kojoj se naši ljudi rađahu, življahu i umirahu stoljećima.
(I. B. B.)
Poveznica:
Biakova's Website 
